Recenzije CD-a

Matthias Lange, Klassik.com (22/10/2017)

„Orkestar Minhenskog radija prelijeva se u obama djelima u najljepšim bojama, tankoćutno nijansiranima, premda divno zvučnima i u impresionističkoj Durufléovoj estetici. Čuje se plemenita kultura legata: lirska mjesta bez sladunjavosti, obilježene prije arhaičnom jasnoćom. Tankoćutno je i poigravanje nadasve kompleksnim ritmom: da čovjek ne zna što je zapisano, taj bi zvukovni rezultat bez daljnjega smatrao spontanom kasnoromantičnom gestom. Uz visoku razinu koncentracije neprestano se elegantno razvijaju energije. Kod Respighija orkestar kongenijalno poseže za rapsodijskim zvukom. (…) Početak koji obećava kada je riječ o suradnji Orkestra Minhenskog radija i njegova novog šefa dirigenta Ivana Repušića: Duruflé i Respighi, odsvirani s punim ugođajem i nadasve profinjeno (…).ˮ

Marc Rochester, MusicWeb International 

„Bujni i blistavi orkestralni slog, daleko od zamućenosti i pretrpanosti, otvara veličanstvene nove perspektive, proširuje obzore i budi osjećaj divljenja koji ulijeva strahopoštovanje, što se jedva naslućuje u ostalim verzijama (s komornim orkestrom i orguljama, te s orguljama solo). Ova pronicava interpretacija jednog od najomiljenijih rekvijema na repertoaru rezultat je izvanrednog osjećaja Ivana Repušića za timing, njegova nadahnutog pristupa unutarnjoj ravnoteži i vizionarskog razumijevanja glazbenog ustroja. Silovitu snagu on dovodi do vruhunaca (i gotovo neizdržive ekstaze Hosane u Sanctusu), od pjevača izmamljuje čudesno raskošan zvuk – zanosan u stavku Lux aeterna – i izvlači iz te goleme orkestralne palete pojedinačne instrumentalne boje koje pomažu i daju osjećaj za perspektivu.”