Branimir Pofuk, »Upravo u ovo gluho pandemijsko doba maestro Ivan Repušić u svijetu radi čuda s hrvatskom glazbom«, Večernji list (26/04/2021)

„Ali, uvježbanost i točnost nisu dovoljne da udahnu život nijednoj glazbi, a pogotovo takvoj operi punoj duha i humora kao što je ‘Ero’. Za to je potrebna unutarnja ozarenost i radost umjetničke (re)kreacije koja, kad su orkestri u pitanju, ponajviše ovisi o dirigentu, njegovoj energiji, autoritetu, znanju, talentu, osobnosti, uvjerljivosti i sposobnosti da glazbenike životno zainteresira, pokrene i motivira upravo za onu skladbu koju tog trenutka izvode. Sve su to odlike hrvatskog dirigenta Ivana Repušića.”

Stefan Arndt, »Izvanredno stanje«, Hannoversche Allgemeine Zeitung (5/12/2020)

„Ali neslužbena zvijezda bio je jedan stari znanac u Hannoveru: Ivan Repušić šest je godina bio dirigent i glavni glazbeni ravnatelj Opere. Na svom je debitantskom koncertu s Radijskim filharmonijskim orkestrom zapalio glazbenike da pruže svoj maksimum.”

Jana Haluza, »Vrhunac koncertne sezone«, Vijenac, 678 (27/02/2020)
Ivan Repušić, Minhenski radijski orkestar i Zbor Bavarskog radija u ciklusu Lisinski subotom

„Jedno je sigurno: u značaju događaja i kvaliteti izvedbe dosegnuli smo vrhunac ne samo koncertne sezone 2019.–2020. nego vjerojatno i godine 2020., (…) čuti tu interpretaciju uživo, u akustici dobro nam znane velike dvorane Lisinski, bila je prava povlastica: djelo [Hrvatski glagoljaški rekvijem Igora Kuljerića] iz 1996. višestruko izvođeno na hrvatskim podijima, poznato s albuma tvrtke Cantus,  sada je doneseno u novom čitanju, preciznim orkestralnim zamasima, do krajnosti razrađenom zborskom pojanju te u bojama pomno usklađenim glasovima solista.”

Paul Schäufele, »Hrvatski glagoljaški rekvijem Igora Kuljerića oduševio slušatelje«, Süddeutsche Zeitung (16/02/2020)

„Zbor koji je angažirano pjevao, orkestar koji je briljirao pod ravnanjem Ivana Repušića te četvero izvanrednih solista izveli su program sa žarom. Repušić (…) je preciznim dirigiranjem odslužio tu misu na koju je publika u crkvi Srca Isusova reagirala frenetičnim pljeskom.”

Maja Stanetti, »Briljantne izvedbe orkestra i solista«, Klassika.hr (26/02/2020)
Koncert Orkestra Minhenskog radija i Zbora Bavarskog radija, Koncertna dvorana Lisinski, Ivan Repušić, dirigent

„Doista se može reći da je posljednji koncert u sklopu ciklusa Lisinski subotom jedan od vrhunaca tog atraktivnog izbora koncerata. (…) Puni unutarnji naboj dramatskog luka djela [Hrvatskoga glagoljaškog rekvijema Igora Kuljerića] ostavio je prostor za interpretaciju, a ova je bila kakva se samo poželjeti može. (…) sve je u zajedničkom pregnuću dirigent Repušić predano objedinio u izvedbu koja nesumnjivo može postati teško dostupni uzor nekoj sljedećoj. Duboki naklon do poda!”

Maja Trstenjak, »Maestro Ivan Repušić Lisinskom priredio spektakularnu i emotivnu glazbenu večer za pamćenje!«, Sound Report (23/02/2020)

„ (…) kada na pozornicu stane naš, u svijetu proslavljeni dirigent, Ivan Repušić, tada stvari poprimaju jednu potpuno novu, višu i riječima teško opisivu razinu. Njegovi su koncerti simbol posebnog doživljaja, kada emocije u potpunosti obuzmu svakog pojedinca, bilo na pozornici ili ispred nje – jedinstveni pristup, entuzijazam i strast ovog velikana nikog ne mogu ostaviti ravnodušnim.”

Tobias Hell, »20 godina ciklusa Paradisi Gloria«, Münchner Merkur (13/02/2020)

„Paradisi Gloria ostaje stvar šefa dirigenta i pod Ivanom Repušićem, kod kojega Gitta Jäger prepoznaje neke paralele s Viottijem. Marcello je imao dar da u glazbenicima stvori dojam kako je svaki koncert nešto osobito čega još nikad nije bilo. To se opažalo pri svakoj izvedbi. A to osjećam i kod Ivana Repušića.”

David Chandler, »Nova sezona u Novom narodnom kazalištu u Tokiju«, Opera Today (20/12/2019)

„Treća produkcija nove sezone, premijerno izvedena 28. studenoga, bila je La traviata (…) Ivan Repušić debitirao je u Novom narodnom kazalištu u Tokiju ravnajući Tokijskom filharmonijom s velikim autoritetom.”

Thomas Jordan, »Timski igrač«, Süddeutsche Zeitung (22/10/2019)

„Ivan Repušić, timski igrač među dirigentima, mnogo govori o osjećajima kad objašnjava svoj rad. Da glazbenici ostvaruju bolje rezultate kad vlada pozitivna atmosfera, jedno je od njegovih glavnih uvjerenja. (…) Taj dirigent rodom iz Hrvatske u glazbenom pogledu želi s orkestrom proniknuti još dublje u značenje djelâ. To za njega znači još bolje izraditi emocije koje se skrivaju u partiturama i naglasiti različite zvukovne boje skladateljâ. U programskom pogledu i dalje se pouzdava u snagu i glazbeno bogatstvo svog miljenika, Giuseppea Verdija. Nakon Attile u sljedećim su sezonama u planu još dvije, rjeđe izvođene opere talijanskoga skladatelja. Ivana Repušića privlači i Verdijeva baletna glazba.”

Tobias Hell, »NAJPRIJE ITALIJA: Attila Giuseppea Verdija kao koncertantna izvedba u Prinzregententheateru«, Münchner Merkur (15/10/0219)

„ (…) Repušić je upravo tu emocije doveo do usijanja, a u daljnjem tijeku izvedbe uvijek iznova podizao onaj pritisak koji djelo zasićeno patetikom poput Attile u određenoj mjeri jednostavno treba.”

Michael Stallknecht, »Pjevačka svečanost – koncertantna izvedba Verdijeva Attile u Prinzregententheateru«, Süddeutsche Zeitung (14/10/2019)

„Ivan Repušić, šef dirigent Orkestra Minhenskog radija, daje tom djelu iz Verdijeva ranog opusa žilavu snagu i gipki polet, ritmički zamah i žestinu reske eksplozivnosti, pušta da se ugođaji zasićuju bojom, a gudačke linije usrdno pjevaju te čak Zbor Bavarskog radija otkriva dosad rijetko zamijećeno uživanje u bujnoj kazališnoj putenosti. Čak ni tijekom izvedbe publika nije štedjela s provalama odobravanja poznatim iz talijanskih opernih kuća.”

Teresa Pieschacón Raphael, »PORTRET IVANA REPUŠIĆA. U dubinu, a ne u širinu«, concerti (24/09/2019)

„Svoj rad s orkestrom Repušić opisuje ovako: ‘Primam ono što mi orkestar nudi, i obrnuto’. Dakako, nastavlja, dirigent mora imati osjećaj za strukturu i poznavati stilove u povijesti glazbe. No na kraju je najvažniji emocionalni moment koji može doći do izražaja samo kad su dirigent i orkestar jedno. Dirigenti bi, kaže on, trebali djelovati suvereno, sve ‘pokazivati gestama i malo govoriti’. I imati dovoljno mašte za slike kojima mogu opisati svoju zvukovnu predodžbu. Jedan je od Repušićevih velikih uzora Carlos Kleiber: ‘On stvara glazbu onako kako je ja osjećam: vrlo slobodno, vrlo nadahnuto, vrlo jasno’.”

Maja Stanetti, »Večer za pamćenje«, Vijenac, 673-674 (19/12/2019)
Verdi, Rekvijem u spomen na Vjekoslava Šuteja, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

„Bravo, bravo, bravo! (…) I sve to za živu izvedbu Verdijeva Rekvijema u sklopu ciklusa Lisinski subotom pod vodstvom Ivana Repušića. Okupio je ponajbolje, i na pravi način, u trenutku izvedbe, uređene snage predstavio u impozantnoj, dirljivoj i napetoj izvedbi velikoga dramaturškog luka. (…) Repušić, čiji se sasvim poseban diplomski koncert mogao upamtiti prije dvadesetak godina na istome mjestu, izrastao je u posebna dirigenta koji ima svoje mjesto na široj sceni i koji u zadanom trenutku ne iznevjerava autora, a mnogoljudnom ansamblu daje nesvakidašnji poticaj.”

Ileana Grazio, »Sjajna izvedba Beethovenove Devete simfonije«, Klasika.hr (27/07/2019)

„Dirigent Ivan Repušić proniknuo je senzibilitetom i odlučnošću u jednosatnu partituru. Dinamička razrada kroz četiri ugođajno oprečna stavka u izvrsno odabranim tempima bila je precizno kontrolirana. U znamenitom finalu, grčevito rastrganom u naglim promjenama raspoloženja, u onim  najosjetljivijim beethovenovskim mijenama u spletu instrumentalnih i vokalnih dionica, dirigent je čvrsto držao uzde, izazvavši ovacije publike.”

PM-Bavarski radio, »Ivan Repušić produljio ugovor kao šef dirigent Orkestra Minhenskog radija do 2023.«, nmz-neue musikzeitung (17/07/2019)

„U svojim prvim dvjema sezonama uz svestrani Orkestar Minhenskog radija Ivan Repušić već je dao vrijedne umjetničke poticaje, kao što su angažiranje rezidencijalnog umjetnika i pokretanje ciklusa Verdijevih ranih opera. Osim toga, Repušić je proširio kulturno-političko značenje Orkestra Minhenskog radija njegovim brojnim nastupima u Bavarskoj i izvan nje, kao i uspostavljanjem programskih mostova prema drugim narodima i kulturama.”

***

„Ulrich Wilhelm, intendant Bavarskog radija: ‘Vrlo mi je drago što će Ivan Repušić produljiti svoj angažman kod Orkestra Minhenskog radija. U protekle tri godine dao je izvanredne umjetničke poticaje i vodio orkestar tehnički briljantno i strastveno’.”

Ivana Mikuličin, »Nijemci i pomoćni trener Bayerna su stojećke 10 minuta pljeskali Eri u Muenchenu. Vrijeme je da se i kao zemlja opere upišemo na kartu svijeta«, Jutarnji list (07/07/2019)

„Bio bih sretan kad bi ova koncertna izvedba bila poticaj da se sve učini s hrvatske strane da München ili neki drugi njemački grad doživi ‘Eru’ u svojoj punini, a to je scenska izvedba. Siguran sam da će i nova snimka doprinijeti promociji djela i bilo bi sjajno da se opet uprizori neka nova produkcija u svijetu.”

Henning Queren, »Ivan Repušić dirigira Mahlera«, Neue Presse (17/06/2019)

„Moćne su to zborske i orkestralne mase, tko njih zna ukrotiti, naposljetku uvijek pobijedi: Mahlerova Druga simfonija zatrese svaku opernu kuću pa je i zato bila prikladna za oproštajni koncert Ivana Repušića. Osamdeset minuta visokog napona, na kraju ovacije i desetominutni pljesak za Simfoniju uskrsnuća.”

Stefan Arndt, »Šef dirigent Ivan Repušić oprašta se Mahlerovom 2. simfonijom«, Hannoversche Allgemeine Zeitung (17/06/2019)

„Za svoj posljednji veliki nastup dirigent je još jedanput udružio sve snage Državne opere: uz orkestar golemog sastava sudjelovali su i zbor i dodatni zbor Državne opere, kao i solistice Dorothea Maria Marx (sopran) i Julie-Marie Sundal (alt). Dojmljiv je već sam prizor te mase glazbenika – a zvukovni je rezultat dokaz da mnoštvo katkad doista mnogo pomaže. No Repušić zna pametno dozirati moćne snage svog zvukovnog aparata. Brzim tempima i s hrabrošću za rubato neprestano drži u pokretu Pogrebni obred prvog stavka, a i nakon toga vlada obilje poleta – čak i polagano Prasvjetlo, koje je zasjalo u suzdržano elegantnoj interpretaciji Julie-Marie Sundal, ni u jednom trenutku ne zapinje. Stječe se dojam kao da Repušić sve više akumulira energiju glazbe u prvim stavcima dok ona napokon ne izbije nakon dobrih sat vremena u Finalu. Silno djelovanje, koje ta glazba ionako razvija, tako se još jedanput pojačava.”

Henning Queren, »Ivan Repušić dirigira Mahlera«, Neue Presse (12/06/2019)

„Glazbeni ravnatelj Repušić izvlači pozitivnu bilancu svojih šest godina u Hannoveru: ‘Svojim smo koncertima i opernim izvedbama uspostavili duboku i izravnu vezu s publikom’.”

Stefan Arndt, »Dirigent Ivan Repušić oprašta se od Hannovera«, Hannoversche Allgemeine Zeitung (14/06/2019)

„Dakako, na probama se mora izgraditi temelj, ‘kako bi struktura bila ispravna’, kaže dirigent. No, nastavlja, to nipošto nije sve: ‘Na izvedbi se mora iskoristiti prilika kako bi se stvorilo nešto osobito – a to je moguće samo ako je uzajamna kemija dobra.’ Na to što je u Hannoveru uspio uspostaviti pravu kemiju, Repušić se osvrće s ponosom: ‘Smatram da je najvažniji zadatak šefa stvoriti pozitivnu atmosferu.’ (…) No za to nije potrebno samo dobro raspoloženje: ‘Kao dirigent morate se dobro pripremiti i pokazati volju za dobrim muziciranjem’, kaže. ‘To djeluje poput magneta: dobra glazba najbolji je način za stvaranje dobre atmosfere’.”

David Renke, »Proslava obljetnice u tročetvrtinskom taktu: zanosna Straussova svečanost s Orkestrom Minhenskog radija«, Bachtrack (04/06/2019)

„Prizemno i s lascivnom dvosmislenošću interpretirao je Repušić suitu iz Kavalira s ružom, koja sama djeluje kao minijaturno izdanje troipolsatne opere. Repušić je glazbenicima ostavio mjesta za razvoj, istodobno održavajući zvuk prozračnim. Elastično je oblikovao tempa pojedinih odlomaka i tako vješto istaknuo dramatičnost ove suite, pune lascivne dvosmislenosti. Bez sentimentalnosti, a ipak začinjeno pravom dozom emocija, Repušić je uspio ostvariti dojmljivu i elektrizirajuću interpretaciju.”

Zrinka Matić, »Pomicanje granica prepoznatljivosti hrvatske glazbe«, Klasika.hr (24/05/2019)
Prinzregententheater, München, koncertna izvedba opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, dirigent Ivan Repušić, 19. svibnja 2019.

„Rijetkost su izvedbe u kojima je teško pronaći najboljeg sudionika. Münchenska se izvedba već sada može smatrati antologijskom – nadahnuto vodstvo Ivana Repušića funkcioniralo je kao njezino bȉlo. (…) Jedna od najvećih inovacija u njegovoj izvedbi je moderan pristup tempima, koja su malo pokretljivija nego što smo navikli u domaćim izvedbama, a koja su međutim dala posebnu živost Gotovčevoj glazbi, ostavljajući sasvim dovoljno prostora za razumijevanje svake orkestralne geste, svake melodije i svake riječi – bilo u zboru, bilo u solističkim dionicama.”

Wolf-Dieter Peter, »Hrvatski Sretni Ivo – nacionalna opera Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca u Münchenu«, nmz-neue musikzeitung (21/05/2019)

Prije toga Orkestar Minhenskog radija pod vodstvom svog hrvatskog šefa dirigenta Ivana Repušića donio je koloristički bogatu, uvijek iznova plesno razigranu Gotovčevu glazbu krajnje idiomatski: lijep ljubavni dvopjev, nekoliko dobrih karakternih brojeva za roditelje, obilje komentara za uvijek iznova prisutni zbor – ali i obilje tek zgodne prateće glazbe pomalo folklornih obilježja. Pa ipak, cjelokupni je dojam bio krajnje autentičan: pjevao je Zbor HRT-a, a svi odreda dobri solisti bili su iz Hrvatske, na čelu s Valentinom Kobić kao Đulom i Tomislavom Mužekom kao Erom.

Robert Braunmüller, »Od Nürnberga do Hrvatske«, Abendzeitung (21/05/2019)

„Ivan Repušić, hrvatski šef dirigent Orkestra Minhenskog radija, mobilizirao je Zbor HRT-a i neke od najboljih pjevača iz svoje domovine – poput Valentine Fijačko Kobić i u visinama sigurnog, snažnog Tomislava Mužeka, koji je već nastupio i u Bayreuthu kao Ero. Sama radnja Ere s onoga svijeta nije baš skrojena za današnju pozornicu, ali glazba je dovoljno koloristički bogata i snažna da u dvosatnoj koncertantnoj izvedbi ne dosadi.”

Klaus Kalchschmid, »Opera Ero s onoga svijeta u Prinzregententheateru«, Süddeutsche Zeitung (20/05/2019)

„Na kraju je Regentovo kazalište ključalo od oduševljenja i nisu samo Hrvati klicali svojoj nacionalnoj operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca u jedroj, nadasve živahnoj, na izvornom jeziku izvanredno otpjevanoj i odsviranoj koncertantnoj izvedbi pod ravnanjem Ivana Repušića, uz sudjelovanje Zbora HRT-a i Orkestra Minhenskog radija.”

Christiane Tewinkel, »O, kako je Istra lijepa«, Der Tagesspiegel (08/04/2019)

„Ivan Repušić i Simfonijski orkestar Berlinskog radija odvode, kako se to voli reći, svoju publiku u ljepše krajeve, u ovom slučaju, u Istru. Kao uvod u koncertnu večer, koja će završiti zastrašujućom Fantastičnom simfonijom Hectora Berlioza, čuli smo divno instrumentiranu, formalno blistavo uravnoteženu Istarsku suitu hrvatskog skladatelja Natka Devčića. Tako je večer u Filharmoniji počela upravo okrepljujuće, zanjihanim zvucima lepršavog Preludija, fino oblikovanog plesa Poskočice (odavno su poznati Repušićevo majstorstvo za pultom, unutarnji mir i njegov precizni pristup orkestru).”

Melissa Korbmacher, »Iscrpljenost u Faustovoj družini«, Die Deutsche Bühne (17/02/2019)

„Državni orkestar Donje Saske pod ravnanjem glavnoga glazbenog ravnatelja Ivana Repušića suzdržanosti na pozornici suprotstavlja veliko bogatstvo boja. Faustov put u pakao postaje krajnje dramatično glazbeno putovanje podzemnim svijetom.”

Wolf-Dieter Peter, »Muška moć i ženska bol – Verdijeva rana opera I due Foscari u Münchenu«, nmz-neue musikzeitung (27/11/2018)

„Carlos Kleiber nekoć je zlobno sudio o mnogim kolegama: ‘I taj je obično mahalo’. Repušić je bio suprotnost – jasno je vodio desnom rukom, a lijeva je uvijek iznova posve neovisno naglašavala, dodatno oblikovala i poticala. Bio je to briljantan rani Verdi.”

Maja Stanetti, »Mladalačka energija u prvom planu«, Klassika.hr (19/02/2018)
Gostovanje Simfonijskog orkestra Berlinskog radija; dirigent Ivan Repušić, pijanist Aljoša Jurinić, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski

„Znatno iskustvo Ivana Repušića u vođenju cjeline imalo je svoju neporecivu vrhunsku kvalitetu. (…) Tu je pomno  i nadasve razgovijetno čitanje teksta, nadzor nad cjelinom fragmentirane strukture, a ujedno i suzdržanost od ispraznog efekta na koji Simfonija mami uglavnom prepisivače s brojnih snimki tog djela. Repušić nije bio zaveden formulom da Mahlerovu Prvu svi već ionako znaju; pažnju je poklonio svakom detalju, s jednakim osjećajem za priprosti lendler kao i Mahlerov simfonizam u gradnji goleme cjeline. Čini se da je u svakom trenutku koncentrirano svjestan važnosti trenutka žive izvedbe: kontrolirani ‘sad ili nikad’.”

Zdenka Weber, »Svaka čast, maestro«, Vijenac, 625 (15/02/2018)
Gostovanje Simfonijskog orkestra Berlinskog radija u Lisinskom

„Ivan Repušić osvaja karizmom glazbenika čijoj je umjetničkoj uvjerljivosti nemoguće ne povjerovati pa je RSB [Simfonijski orkestar Berlinskog radija] prihvatio da u Zagrebu koncert započne djelom hrvatskoga skladatelja, i to Istarskom suitom Natka Devčića (1914–1997). (…) Burni je pljesak pratio sve izvedbe, a na kraju su slijedile ovacije na koje je Repušić odgovorio dodatkom, orkestralnom idilom Večer Vatroslava Lisinskog – jednostavno divna gesta i našeg dirigenta, ali i berlinskog orkestra, koji je u Zagreb došao spreman vrhunski interpretirati čak dvije skladbe hrvatskih autora.”

Branimir Pofuk, »Maestro Ivan Repušić je pravi veleposlanik naše kulture«, Večernji list (12/02/2018)

„Svojim velikim autoritetom i sjajnom umjetničkom reputacijom, stečenom u Njemačkoj gdje je postavljen na vodeće funkcije važnih i istaknutih kulturnih i glazbenih institucija, Repušić se kao malo tko prije njega koristi i za promociju hrvatske glazbe. Tako je svoj mandat generalnog muzičkog direktora Državne opere u Hannoveru, odnosno nastupni koncert s tamošnjim ansamblom, započeo Gotovčevim Simfonijskim kolom. Da to nije bila jednokratna simbolička gesta, pokazao je po mnogočemu povijesni koncert održan u subotu u punoj dvorani Vatroslava Lisinskog.”

Stefan Amzoll, »Pretrpanost vanjskim svijetom: Ole Anders Tandberg režirao je Carmen Georgesa Bizeta u Njemačkoj operi u Berlinu«, Neues Deutschland (31/01/2018)

„Iznad svega je to što je dirigent Ivan Repušić ostvario s orkestrom i zborovima Njemačke opere, naime, blistavu, tehnički i oblikovno vrhunsku predstavu.”

Jürgen Gahre, »Provokacija Carmen«, Kieler Nachrichten (22/01/2018)

„Ivan Repušić, glavni glazbeni ravnatelj Državne opere u Hannoveru, partiturom je vodio orkestar Njemačke opere u Berlinu promišljeno, s istančanim osjećajem za dinamiku i Bizetove profinjene zvukovne nijanse. Nije podlegao kušnji da prekomjerno rasplamsa vatru imanentnu toj glazbi, nego je uvijek pronalazio pravu mjeru za velike strasti u toj operi.”