„Ivan Repušić, glavni glazbeni ravnatelj u Leipzigu, ove je večeri pokazao što dirigent može biti kada glazbi dopusti da govori sama za sebe. Bez nametnute geste, bez pretjerane ekspresije – samo jasno razumijevanje strukture, daha i energije. Osjeća se da oblikuje, a ne dominira, i upravo zato iz izvedbe uspijeva iznijeti snažne i uzbudljive glazbene poruke.

Nakon dva sata, večer je završila onom vrstom oduševljenja koja ostaje nakon doista uspjelog koncerta. Alexander Malofeev junak je večeri – upravo zato što se nikada ne ponaša kao zvijezda. A Ivan Repušić? On oblikuje hr-Sinfonieorchester u ansambl koji odjednom ponovno pokazuje znatiželju, muzicira bogatim bojama, profinjeno i s unutarnjim žarom. Nijedna gesta nije suvišna, nema lažnog sjaja. Ostaje samo za poželjeti da se ovaj dirigent češće vraća…“

(Dirk Schauß, Online Merker, onlinemerker.com, 25. listopada 2025. – uz koncert s hr-Sinfonieorchester u Alte Oper Frankfurt 24. listopada 2025.)

„Zbunjenost Gewandhaus orkestra na početku obnove u petak navečer u dobro posjećenoj Operi Leipzig vjerojatno je posljedica činjenice da Repušić orkestar balansira drukčije nego svi oni koji su ovu operu ovdje dirigirali još od njezine lajpciške premijere u prosincu 1991. Ovdje se gudači ne tope u međusobnom nadmetanju. Ovdje puhači pričaju, ilustriraju i komentiraju priču o životu, ljubavi i smrti Mimì. A gudači grade emocionalne lukove u koje se glasovi utiskuju i privijaju, kako to tekst Giuseppea Giacose i Luigija Illice zahtijeva i dopušta.“

(Leipziger Volkszeitung, lvz.de, 6. prosinca 2025. – uz izvedbu opere La bohème u Oper Leipzig, 5. prosinca 2025.)

„I tako su dirigent i Gewandhausorchester bili u orkestralnoj rupi na premijeri u rasprodanoj dvorani. Pljesak za srčano, energično izvedenu i suptilno duhovitu glazbenu interpretaciju bio je jednoglasan. Glazbenici su se s užitkom bacili na nju, u živahnom parlandu komedije. Čak i u metežu velikih ansambl scena, stvari su, uglavnom, bile samo onoliko kaotične koliko su trebale biti. Repušić nije oklijevao smjelo udariti kad god bi se novonastali motivi proširili i to zahtijevali.“

(Joachim Lange, concerti.de, 13. listopada 2025. – uz premijeru opere Falstaff u Oper Leipzig, 11. listopada 2025.)

„Novi generalni glazbeni ravnatelj Opere u Leipzigu, Ivan Repušić, pokazao je izniman instinkt i hrabrost odlučivši započeti svoj mandat operom za znalce – Falstaffom, jednim od najvećih djela operne literature, iako ne i Verdijevim najpopularnijim. Orkestralna partitura iznimno je bogata i slikovita, pa radnju prati i oslikava življe nego u većini opera. Repušić je partituru tumačio na način koji me podsjetio na izvedbu pod ravnanjem Zubina Mehte na Salzburškim svečanim igrama u kolovozu 2013. godine. Nešto opuštenija tempa (u usporedbi s povijesnim snimkama Lorenza Molajolija iz 1932. i Artura Toscaninija iz 1950.), kojima je Repušić dao prednost, omogućili su uživanje u brojnim orkestralnim finesama.“

(Daniel Floyd, Der Opernfreund, 22. listopada 2025. – uz premijeru opere Falstaff u Oper Leipzig, 11. listopada 2025.)

„Četiri godišnja doba Buenos Airesa, baš kao i ona mega-popularna Vivaldijeva, donijela su ovoj večeri lokalnih zadarskih obljetnica, svjetske poglede na mogućnosti jednog glazbenog tijela koje se želi razvijati, koje želi disati punim plućima i dati još mnogo kvalitetnih koncertnih događaja i prilika, kako glazbenicima te sredine, tako onima koji dolaze sudjelovati, a ponajprije sve u viziji šefa dirigenta Ivana Repušića, „dečka s Poluotoka“ koji osvaja svijet, ali jednako energiju, vrijeme i ideje ulaže u sredinu iz koje je u taj svijet krenuo, sredinu koja ga pamti kao „maloga“ i sredinu koja ima potencijal snažnog rangiranja.“

(Iva Lovrec Štefanović, glazba.hr, 15. rujna 2025. – uz koncert Zadarskog komornog orkestra 8. rujna 2025.)

„Orkestar je bogat i pun boja, ali ipak teži pastoznom zvuku; Repušić i Orkestar Minhenskog radija namjerno odustaju od lakoće u korist snažnijih, zasićenih podtonova – ponešto udaljeni od povijesnog shvaćanja stila, ali vrlo učinkoviti i u skladu s tradicijom.“

(Bob Dieschburg, 30. kolovoza 2025., operawire.com, CD Golden Age)

„Iako je ovo Beethovenovo djelo samo po sebi veliko, kako u glazbenom tako i u idejnom smislu, Repušićeva interpretacija naglasak je stavila na vedrinu, jasnoću i ljudsku dimenziju simfonije, umjesto na uzvišenu, mističnu ili herojsku atmosferu. U izvedbi je posebna pažnja bila posvećena detaljima i dinamičnosti. Unutar orkestralne teksture čuli su se elementi pratnje koji u nekim težim, romantičarski obojenim interpretacijama ostaju neprimijećeni.“

(Jelena Sviben, Jutarnji list, 12. srpnja 2025. – uz izvedbu 9. simfonije Ludwiga van Beethovena na 76. Dubrovačkim ljetnim igrama)

„Repušić se posebno ističe u velikim, raskošnim i atmosferičnim zborskim i orkestralnim pasažama, koje oblikuje s izrazitom sigurnošću i umjetničkom uvjerljivošću. Njegova interpretacija, napeta, emotivna i na trenutke uznemirujuće intenzivna, dodatno je osnažena snažnim i uvjerljivim pjevačkim ansamblom…“

(Remy Franck, Pizzicato, 12. travnja 2025., CD Puccini: Le Villi)

„Repušić nam donosi jednako dojmljivu interpretaciju baleta iz verzije Macbetha iz 1864. godine. Orkestar ovdje svira precizno i snažno – čak i dojmljivije od slavne snimke cijele opere u izvedbi Riccarda Mutija. Dok sam slušao uvodni allegro, primijetio sam sitne detalje u partituri koje ranije nisam zamjećivao. Za to su zaslužni Repušić i izvanredna kvaliteta zvuka koju su ovdje postigli ton-majstori Bavarskog radija. (…) Ova je snimka zasigurno najbolji izbor za svakoga tko želi upoznati Verdijevu baletnu glazbu. Doista iznimno ostvarenje.“

(Mike Parr, MusicWeb International, 20. ožujka 2025 – CD Verdi: Complete Ballet Music)

„Otkako je Ivan Repušić preuzeo dužnost šefa dirigenta Orkestra Minhenskog radija, ondje se u redovitim razmacima mogla otkrivati glazba iz njegove hrvatske domovine. I čini se da je time i Zbor Bavarskog radija dobio afinitet prema toj glazbi, pa je sada Repušića pozvao za izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula.“

(Tobias Hell, OVB Heimatzeitungenr, veljača 2025. – uz izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula u Münchenu)